Povratak

U potrazi sam za receptima finih vegetarijanskih namaza koji bi bili dio jutarnje marende ili doručka . Za mene je doručak  - nešto slatko plus   topli napitak , kakao ili bijela kafa . Uru vremena poslije ide slani  dio priče , marenda . Još uvijek ,  mazi nas topla i vlažna jesen   pa  se u  mom   biovrtu  nađe   pokoja papričica , žuto zelena , slatka . Slanić mi paše kao neutralna   ,  hranjiva podloga . Začini ? Ovisi o danu i raspoloženju . Recept : - nemam omjere , oni su prilagodljivi prilici  ili  neprilici   i  stanju zaliha u kuhinji - kuhani slanutak  ( 1 čaša ) - 2 zelene paprike popečene kao fileti na maslinovom ulju - proprženi sezam  ( 1 žlica ) - nešto maslinovog ulja za povezivanje smjese - sol , papar po želji  ( paše i  česan ) - kruh od cjelovitih žitarica   i   svježi petrusin   ( peršin ) Namaz se usitni u blenderu  - slanutak , paprike , sezam , maslinovo ulje , začini . Pripremiti bruchette od kruha , namazati i posuti svježim petrusinom .

Bilo je to lijepo iznenađenje kada sam , prije 2 godine , u lišću ispod česvina pronašla žute gljivice u obliku trubice . Kako je moja gljivarska avantura tek bila na početku  danima sam studirala ubrane gljive , čitala opise  u knjizi , gledala  slike na internetu .... Ni u snu se nisam nadala da ću na našem suhom , kamenitom terenu naći tu hvaljenu i delikatesnu gljivu   - lisičicu , Cantharellus cibarius . ...    razgranate   žilice  umjesto listića   kod   prave lisičice     ... Prošle godine se nisu pojavile jer je jesen bila bez kiše . Ove jeseni , tople i vlažne , izrasle su u skromnom broju ,  krajem listopada . Lisičica ima oblik trubice . Boja varira od zlatno žute do  nježno žute sa  bijelim područjima na klobuku . Najvažnija morfološka karakteristika su žilice sa donje strane koje se spuštaju niz stručak , dakle , gljiva nema  listiće ili lamele . Ima ugodan gljivlji miris . U literaturi nailazim na podatak